Ljubav ima granicu - Njeno ime je dostojanstvo

Ljubav je moćan osjećaj koji nas povezuje sa drugima, ali uvijek postoji granica koju trebamo poštovati - a ta granica je naše dostojanstvo. 

Dostojanstvo se odnosi na poštovanje koje svaka osoba treba imati prema sebi. Ono nas čini vrijednima i ne bi smjeli dopustiti da bude povrijeđeno ili kompromitirano ni u ime ljubavi. Ako imate svijest o svom dostojanstvu, tada ćete biti sposobni postaviti granice i reći "dosta" onoj vrsti ljubavi koja vam ne donosi radost, već bol i ograničenja. 

Pablo Neruda je jednom rekao da je ljubav prolazna, ali zaborav dugotrajan. To znači da postoji trenutak kada "iskra" svijetli u mračnim noćima kako bi nam ukazala na granicu. Ta iskra nas podsjeća da je bolje provesti vrijeme zaboravljajući nego trpjeti dugotrajnu agoniju gdje gubimo naše dostojanstvo. Ponekad je jedino rješenje zaboraviti ono što osjećamo kako bismo se prisjetili koliko vrijedimo. 

Dostojanstvo ne bi smjelo nikada biti izgubljeno, jer ne trebamo moliti za ljubav. No, iako je važno zadržati ljubav iz ponosa, isto tako moramo paziti da ne izgubimo svoje dostojanstvo zbog ljubavi. Dostojanstvo je poput tanke i krhke niti koju često kompromitujemo. Ta nit se može prekinuti do te mjere da počnemo narušavati naše emocionalne veze i tonemo u duboku tugu. 

Prečesto prelazimo tu granicu, često nesvjesno. Mislimo da je sve vrijedno zbog ljubavi. Ljubav i dostojanstvo su dvije struje koje se miješaju u olujnom moru, gdje čak i iskusni mornar može izgubiti smjer. Ponos i dostojanstvo često se stavljaju u istu ravan, ali su to dva različita pojma. Ponos je taj neprijatelj koji može uzrokovati probleme, često je povezan s egom i samoljubljem. 

Ponos gradi zidove i stvara napetost u odnosima. Ispod tih destruktivnih manifestacija, često se krije nisko samopouzdanje. S druge strane, dostojanstvo djeluje na potpuno suprotan način. Ono nas potiče da slušamo unutarnji glas, podržavamo zdravo samopoštovanje i poštujemo sebe i druge. 

Dostojanstvo podržava zdravu ljubav prema sebi, štiti nas i omogućuje nam da sačuvamo integritet. Dostojanstvo je neprocjenjivo i ne smije se gubiti ni prodavati. Ponekad je poraz u pravom trenutku vrijedniji od pobjede, ako izađemo iz tog iskustva sačuvavši naše dostojanstvo i integritet. 

Često mislimo da je najgori osjećaj biti napušten od strane osobe koju volimo. Međutim, puno destruktivnije je izgubiti sebe u odnosu s osobom koja nas ne voli. Samo mučenje i žrtvovanje sebe ne donose zdravu i ispunjavajuću ljubav. Kad se nađemo u sjeni ljubavi više nego na suncu, srce nam vene.

Kako bismo se izbjegli uvući u ovakve nezdrave emocionalne odnose, trebamo razmotriti nekoliko pitanja: 

1.  U emocionalnim odnosima, žrtvovanje ima svoje granice koje moramo jasno postaviti. Nismo odgovorni za sve probleme svog partnera. Trebamo znati gdje je granica, gdje se završava naše dostojanstvo. 

2. Ljubav bi trebala biti prisutna i osjećana svakodnevno. Ako to nije slučaj u vezi, nema svrhe čekati na čudo. Trebamo biti hrabri i prepoznati kada više nismo voljeni. 

3. Ljubav nikada ne smije biti slijepa. Trebamo pristupiti odnosima otvorenih očiju i srca, sa snažnim dostojanstvom. Samo tada možemo graditi odnose koji su vrijedni truda, odnose temeljene na poštovanju i zdravim situacijama. 

Dostojanstvo uvijek treba biti naša referenca. Bolje je biti sam i sačuvati svoje dostojanstvo nego ostati u nepotpunim odnosima. Nemojmo dopustiti da izgubimo svoje dostojanstvo zbog bilo koga.