Najjači nisu oni koji trpe najviše - Već oni koji znaju "pustiti"
Život je ograničen da bismo zaustavljali vrijeme trčeći za nekim ko ne želi biti uz nas.
Nije potrebno da se uporno guramo prema nekome, kada ta osoba već zna gdje se nalazimo, kako živimo i poznaje sve naše tajne.
Nesumnjivo postoji mnogo ljudi koji se drže ravnodušnosti; no, uprkos tome, mi pridajemo važnost. U takvim situacijama može biti izazovno razumjeti okolnosti.
Zanimanje za druge nije znak sebičnosti, iako to često osjećamo.
Pokušavanje da privučemo pažnju ili molimo za mrvice ljubavi koje nam neko ne želi pružiti nije korisno, niti na kratki niti na dugi rok. No, ponekad nas druge stvari zadržavaju, i mi tražimo opravdanja da i dalje imamo tu osobu u našem životu.
Kada prekinemo sa stalnim razmišljanjem o tome, shvatimo da nam takav stav samo produbljuje patnju. Predavanje volji drugih pretvara nas u marionete njihovih želja i potreba.
Neka vjetar odnese ono što nije bitno. Teško je osloboditi se onoga što smatramo zaista svojim, bilo da se radi o emocijama ili ljudima.
Nosimo teret koji nas veže, pružajući nam osjećaj identiteta i pripadnosti, što se isprepliće sa strahom da ćemo izgubiti nešto što smatramo važnim.
Međutim, čak i ako smo emocionalno vezani za neke ljude, na kraju ćemo osjetiti iscrpljenost zbog nedostatka cijenjenosti.
Shvatit ćemo da ova toksična dinamika loše utječe na naše emocionalno zdravlje.
Osjećamo da, ako prestanemo sebe žrtvovati, propuštamo priliku da izgradimo važan dio svoje emocionalne priče. No, zapravo, postupamo okrutno prema sebi, podilazeći vlastitim očekivanjima i željama.
Strah da ćemo izgubiti nešto važno u životu ako ne trpimo određenu situaciju ili ljude je čest osjećaj.
Ovaj strah se temelji na strahu od praznine koja nastaje uslijed gubitka neke osobe.
Put prema emocionalnoj slobodi sastoji se od odbacivanja tereta koji nosimo, bilo to emocije ili toksične ljude koje odlučimo ostaviti za sobom.
To je jedini način da stvorimo prostor za sebe, da prihvatimo svoje greške i da otvoreno pokažemo svoje namjere i posvećenost.
Na taj način se branimo od pesimizma koji pokušava prodrijeti u naš optimistički prostor, pobuđujući entuzijazam prema životu i blagostanju.
Najjači nisu oni koji trpe najviše, već oni koji znaju "pustiti".
Ako nešto ne donosi radost u vaš život... Pustite to.
Ako ne rastete uz nekog... Pustite tu osobu.
Ako netko želi ostati, ali vam to nije potrebno... Pustite ga.
Ako netko ne cijeni vaše talente... Pustite ga.
Ako nešto narušava vaše blagostanje... Pustite to.
Ako samo riječima obećavaju, ali ne djeluju... Pustite ih.
Ako nešto nema svoje mjesto u vašem životu... Pustite to.
Ako netko pokušava promijeniti vas... Pustite ga.
Ako vas netko pokušava suzbiti radi svog ega... To je znak njihove slabosti.
Ako nešto ne obogaćuje vaš život... Pustite to.
Pustite. Pad nakon puštanja će biti manje bolan od trpljenja za onim što bi moglo biti, ali nikada neće.
KOMENTARI