Cijenite ljude koji vas traže i volite one koji vas ne napuštaju

Ljubav je jedna od najosnovnijih ljudskih potreba, rame uz rame s potrebom za hranom, zrakom, svjetlošću, vodom i suncem. 

Ona je prirodni osjećaj koji se ne može kontrolisati ili narediti, jer ljubav proizlazi iz spontanosti i unutrašnje slobode. Ne možemo prisiliti nikog da nas voli, niti bismo trebali zabranjivati nekome da nas voli. To je suština istinskog osjećaja ljubavi. Kada se zaljubimo, to činimo cijelim svojim bićem. 

Naš um, tijelo, osjetila i, prije svega, naše srce su u potpunosti posvećeni toj osobi. Ljubav je neodoljiva sila, ponekad donosi radost, a ponekad i bol, ali uvijek nas uči o sebi i drugima. Ona nas oblikuje i čini dublje svjesnima naših emocija i potreba. No, ljubav ne znači i da bismo se trebali potpuno izgubiti u njoj.

To je gdje dolazi važnost očuvanja vlastitog identiteta, prostora i slobode, kako u ljubavnoj vezi tako i u odnosima s prijateljima. Ljubav ne bi trebala značiti gubitak vlastite individualnosti. Umjesto toga, trebali bismo moći voljeti i dijeliti život s nekim, ali istovremeno zadržati svoju slobodu i integritet. 

Ponekad se događa da se osjećamo kao da smo jedini koji pokazuju interes u vezi ili prijateljstvu, dok se druga strana čini manje zainteresovanom ili pasivnom. To može biti izazovno za naš ego, ali važno je da budemo realni i sagledamo situaciju onakvom kakva jeste. 

Ne možemo prisiliti nikoga da nas voli ili da pokaže interes ako to ne osjeća. Isto tako, trebali bismo cijeniti one koji pokazuju iskren interes za nas. Osoba koja zaista želi biti uz nas će to i pokazati svojim djelima, brinuti se za nas, pokazivati poštovanje i pažnju prema našim potrebama. U odnosu s takvom osobom, možemo se osjećati voljenima i podržanim. Ovo se odnosi i na romantiku i prijateljstva. 

Walter Riso nas podsjeća na važnost uzajamnosti u vezama i odnosima. Uzajamnost podrazumijeva ravnotežu u davanju i primanju, poštivanje, poštenje i izbjegavanje obmane. Biti u pravednom odnosu znači da se teret i koristi dijele proporcionalno, da nema iskorištavanja niti prevare. 

U konačnici, život nema unaprijed određen smisao; mi mu dajemo smisao svojim djelima, strašću, idealima i snovima. Gradimo svoj svemir prema vlastitim mjerilima, uzajamnošću i ljubavlju. Ljubav je, dakle, ona snaga koja nas pokreće da gradimo bolji svijet za sebe i druge.