Filozofija života: Ne prilagođavaj se onome što ti ne donosi sreću i unutrašnje ispunjenje

Svi mi smo barem jednom u životu pokušali prilagoditi se nečemu što nas ne čini srećnima, već nas guši poput cipele koja je nekoliko brojeva premala. 

Uporno smo se trudili uvjeriti sebe da je to što radimo ispravno, da je to ono što trebamo, iako nas duboko u sebi muči osjećaj nelagodnosti i nezadovoljstva. Kao da smo bili zarobljeni u vlastitim očekivanjima ili društvenim normama koje nam nisu pružile sreću, već su nas često činile nesretnima. 

Sreća ne bi trebala biti bolna ili pritisak koji nas guši. Prava sreća je osjećaj slobode i ispunjenosti, a ne prisila da se prilagođavamo nečemu što ne odražava našu istinsku prirodu. Mnogi od nas su naučili da je sreća vezana uz koncept "biti zauzet", ali to je samo površinska slika. 

Prava sreća dolazi iz usmjerenosti na ono što nas ispunjava i čini živim. Američki psiholog mađarskog porijekla Mihaly Csikszentmihalyi ističe važnost potpune predanosti zadatku koji nas ispunjava. Kroz takvu predanost, možemo doživjeti stanje flow-a, kada smo potpuno uronjeni u aktivnost i osjećamo se ispunjenima. 

No, mnogi ljudi su se našli u paradoksalnoj situaciji gdje su "zauzeti" poslovima koji im pružaju ekonomsku sigurnost, ali ne i psihičko blagostanje. Često se suočavamo s potrebom za sigurnošću, što nas vodi da se prilagođavamo stvarima koje nas ne ispunjavaju. Ova potreba za sigurnošću može biti snažna i ostati s nama iz djetinjstva kada su nas roditelji pazili i brinuli se za nas. 

No, odrastajući, često prelazimo granicu između potrebe za sigurnošću i prilagođavanja koje nas čini nesretnima. Primjeri iz svakodnevnog života ilustriraju ovu tendenciju. Mnogi ljudi ostaju u nesretnim vezama zbog straha od usamljenosti, iako su svjesni da veza više ne donosi sreću.

Isto tako, mnogi na poslu pristaju na kompromise i ne iznose svoje mišljenje kako bi ostali "zauzeti" i izbjegli konflikte. No, važno je shvatiti da se sigurnost često ne podudara s istinskom srećom. Ponekad je potrebno napustiti ono što nas guši kako bismo pronašli svoj put prema istinskom blagostanju. 

Ne smijemo se osuđivati na život u nelagodi i nezadovoljstvu samo zato što nam to pruža prividnu sigurnost. Važno je zapamtiti da ništa u životu nije potpuno sigurno. Prilagodba se ne bi trebala vršiti na račun vlastite sreće i ispunjenja. Umjesto toga, trebali bismo težiti ravnoteži između sigurnosti i slobode te biti odgovorni za vlastitu sreću.