Sjećaš li se koliko si samo puta plakala ne znajući da ti život čini uslugu?

Koliko puta ste tajno prolili suze, možda ne shvatajući trenutnu svrhu tog bola? Koliko puta ste mislili da je nešto "kraj svijeta" za vas, samo da biste kasnije shvatili da je to zapravo bio početak nečeg boljeg?

Život je neprestana dinamika promjene, sastoji se od zatvaranja i otvaranja vrata, iako nam te promjene često donose bol i suze. Albert Einstein je jednom izjavio da je zahvalan svim ljudima koji su mu rekli "ne" tokom njegovog života. 

Ova izjava ukazuje na to da su razočarenja i ljudi koji nisu podržavali njegove ideje kasnije doprinijeli tome da pronađe motivaciju da se okrene drugim stvarima, traži nove prilike i usavršava svoj život. Ova izjava naglašava važnost suočavanja sa odbijanjem i neuspjesima kao koracima prema naprijed. Niko ne zna koliko ste puta prolili suze, niti sve što ste naučili iz tih trenutaka tuge. 

Danas ste rezultat svih onih tihih jadikovki koje ste izrazili, ne zbog slabosti, već zbog iscrpljenosti od stalnog pritiska da budete jaki. Suze nisu znak slabosti; one su prirodan izraz naših emocija i pomažu nam da se oslobodimo emocionalnog tereta. Postoje trenuci u životu kada su suze neizbježne.

Razočaranja i neuspjesi mogu izazvati emocionalni stres koji se teško može zanemariti. Svaki "ne" ili neuspjeh na putu prisiljava nas da se zaustavimo, preispitamo svoje ciljeve i ponekad puste suze. Ovi trenuci su važni jer označavaju da smo dostigli tačku kada više ne možemo izdržati i kada se osjećamo kao da gubimo kontrolu nad svojim životom. 

Psihijatar Judith Orloff, autorica knjige "Emocionalna sloboda: Kako prestati biti žrtva negativnih emocija," naglašava da je plač prvi korak prema unutrašnjoj ravnoteži. Nakon suza dolazi smirenje i često donosi jasnoću u naše misli. Plač je prirodan proces oslobađanja emocionalnog pritiska.

Nekadašnje suze postaju naučena lekcija. Ako bismo mogli putovati unazad u vlastitu prošlost, vjerojatno bismo shvatili da smo plakali zbog stvari koje sada nemaju smisla. Suze prolivene zbog osoba koje nisu zaslužile našu naklonost ili projekata koji nisu zasluživali našu brigu postale su samo uspomene. Iako su nas slomile, ove suze su nas obogatile iskustvom i naučile nas važnim lekcijama. 

U psihologiji se često govori o pojmu "nepotrebne patnje," što se odnosi na situacije kada naša patnja postaje veća što smo svjesniji nje. Primjer takve patnje su toksični odnosi gdje ne postavljamo granice i očekujemo nemoguće. Dok korisna patnja ima svoj smisao i vodi nas ka osobnom rastu, beskorisna patnja nas samo zadržava u istom mjestu. 

Bol stvara priliku za rast. Kroz teške trenutke učimo o svojoj unutarnjoj snazi i svojoj sposobnosti za suočavanje s izazovima. Suočavanje s neuspjesima i razočaranjima može nas učiniti snažnijim i otpornijim. Čak i ako se čini da smo trenutno preplavljeni, bol nas vodi prema jasnijem razmišljanju i unutarnjoj promjeni. 

Kada se suočavate s trenucima emocionalnih poteškoća, važno je pružiti sebi dovoljno vremena da procesuirate svoje osjećaje. Suze su prirodan način da se izraze te emocije i da se oslobodite pritiska. Nakon suza dolazi proces smirenja, samoproučavanja i, naposletku, osobnog rasta. Suočavanje s patnjom može nas učiniti boljim ljudima i dati nam nove prilike za promjene i unutarnji rast.