Živimo u društvu gdje se ljubav glumi u javnosti i na slikama, a u 4 zida jedva da se podnose

Ogorčena sam zbog činjenice da živimo u društvu koje glorificira lažne ljubavi i površne romantike.

Osjećam sramotu što pripadam ovakvom okruženju, gdje se cijeni privid sreće iznad dubokih, iskrenih veza. Možda bi neki pomislili da je moj osjećaj gorčine posljedica samoće, ali istina je daleko od toga. Ne osjećam se usamljeno jer me nitko ne može voljeti, već zato što odbijam prihvatiti manje od onoga što zaslužujem. Nisam pronašla nikoga tko bi me uvjerio da je vrijedan moje ljubavi i pažnje. 

Moji standardi nisu nerazumno visoki, ali su čvrsti. Ne želim se naslađivati iluzijom ljubavi koja neće trajati. Ne želim biti dio veze koja nema dubinu i smisao. Promatram prijatelje oko sebe kako prihvaćaju prosječnost u svojim vezama, zadovoljavajući se površnim ispunjenjem. 

Osjećam sažaljenje zbog njihove neispunjenosti i nedostatka autentične ljubavi. Ne želim da me ljudi pogrešno percipiraju kao nekoga tko se smatra iznad drugih u ljubavi. Želim ljubav u svom životu, ali želim je na ispravan način. Neću se zadovoljiti ničim manje od prave, duboke veze koja će me ispuniti i izazvati da rastem kao osoba. 

Ljubav je rizik. Kada se predamo nekome, otvaramo se mogućnosti da nas povrijede ili da veza propadne. Ali ta ista ljubav nas može i podići do nečega predivnog. Želim uložiti svoje srce samo u onoga tko će mi pružiti najbolje šanse za trajnu sreću. Moj partner mora biti spreman na sve izazove koje život može donijeti. 

Moram biti sigurna da će ostati uz mene i kada budemo prolazili kroz teške trenutke. Ne tražim savršenstvo, ali tražim istinsku predanost i podršku. Nisam sama jer mislim da sam iznad drugih ili nepodnošljiva za ljubav. Sama sam jer znam svoju vrijednost i neću se zadovoljiti manje od onoga što zaslužujem.