Dođe trenutak kada želja nestane. Za sve. I stvarima i ljudima...

Prije mnogo godina, dok je moja mudra baka još bila živa, izrekla je nešto vrlo značajno dok smo moja majka i ja krpale nove zavjese za Uskrs. 

Bilo je to vrijeme kada su zavjese bile tek stigle na tržište: sa svojim asimetričnim lambrekenima, resicama i drugim ukrasima. Nismo uspijevale da ih držimo kako treba, često bi nam pale na glave, što je rezultiralo smijehom, šalama, ali i malo psovki dok smo se opet bacile na posao. 

"Bila bih presretna da sam imala ovakve zavjese nedavno," rekla je baka, "ali sada ni malo ne želim. Nestala je, djevojke, nestala je želja. Za svim stvarima i ljudima." Radite sve dok imate želju za tim. Trošite novac na gluposti - nemojte štedjeti! Glupost donosi radost, dok akumulacija novca to ne čini.

Gdje biste uštedjeli? Za sahranu? Niko nije ostavljen nezakopan. Radujte se dok god ima radosti. Volite dok god želite. Dođe vrijeme kada ne želite ni tuđu blizinu. Ne želite više ništa. Možda je to priroda namjerno učinila da lakše odlazimo, da se ne hvatamo za besmislene stvari i ljude. I ja sam spreman otići. 

Ako bih se sada mogao vratiti u tvoje godine, živio bih jedan dan i radovao se svakoj želji. Baka je već davno otišla. Ja živim upravo ovako: dan po dan, uživajući u svakoj želji koja mi se pruži.