"Ugađam partneru na sve moguće načine i opet me ne voli dovoljno" - U tome i jeste problem

Strah od odbijanja često nas navodi da previše ugađamo drugima, čak i na sopstvenu štetu. 

Osjećamo strah da nas neće voljeti ili prihvatiti ako ih ne ispunjavamo do kraja, te se zbog toga često preopterećujemo pokušavajući udovoljiti njihovim očekivanjima. Mnoge žene se suočavaju s ovim izazovom u svojim vezama. Često čujemo kako govore: "Trudim se na sve moguće načine, ali čini se da nije dovoljno." Problem leži u tome što što više dajemo, to partneri često više očekuju. 

Na taj način stvaramo situaciju u kojoj se oni navikavaju na našu stalnu brigu i pažnju, što može dovesti do toga da se osjećamo iskorišteno ili nedovoljno cijenjeno. Strah da će nas partneri napustiti ako prestanemo davati sve od sebe može biti vrlo stvaran, ali važno je shvatiti da se isto tako možemo osjećati izgubljeno i iscrpljeno čak i kada se potpuno posvetimo. 

Konstantno ugađanje drugima može biti plodno tlo za nezadovoljstvo, jer se često od nas očekuje da zadovoljimo njihove potrebe bez obzira na svoje. Važno je slušati sebe i prepoznati granice. Ne trebamo se osjećati sebično ako odbijemo nešto što nas iscrpljuje. Potrebno je malo vremena da otkrijemo šta zaista volimo i šta nam je potrebno da bismo bili srećni. 

Ključno je preispitati prioritete i odlučiti šta je za nas najvažnije, bez prevelikog usmjerenja na očekivanja drugih. Ugoditi drugima je važno, ali umjereno. Trebamo pokazati razumijevanje prema potrebama drugih, ali istovremeno se držati podalje od prekomjernog ugađanja. 

Dopustite da drugi također pokažu brigu prema vama. Ljubav i pažnja trebaju teći u oba smjera, kao kašičica, kako bi se održao balans i međusobno poštovanje. Kada naučimo postaviti granice i slušati svoje potrebe, možemo izgraditi zdravije i ispunjavajuće odnose, gdje se svi osjećamo poštovano i voljeno. To nije sebično; to je nužnost za naše vlastito blagostanje i sreću.