Nema te sile koja može ikad više podići muškarca koji mi padne u očima!

Uvijek sam imala duboko vjerovanje u ljude. Smatrala sam da svatko od nas nosi svoje dobre strane, da svi zaslužuju drugu priliku i da se svako može promijeniti na bolje. 

Međutim, život mi je pokazao da, bez obzira na to koliko se trudimo, ponekad jednostavno ne možemo promijeniti neke ljude ili ih spasiti od vlastitih problema. Sjećam se prvog susreta s njim kao da je bio jučer. Bio je to trenutak prepun čarolije – trenutak kada osjećate da ste pronašli nekoga tko vas potpuno razumije. Njegov osmijeh i način na koji me gledao govorili su mi da je on osoba koja je prava za mene.

Brzo smo se zbližili, dijeleći svoje snove, strahove i planove za budućnost. U njemu sam vidjela nekoga tko će me uvijek podržavati, nekoga tko će biti uz mene kroz sve izazove. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, počele su se javljati sumnje. Sitnice koje sam u početku ignorirala počele su postajati sve veće. Njegova ljubomora, stalna potreba za kontrolom i nespremnost da prizna svoje greške postajale su sve očiglednije. 

Prvo sam mislila da su to samo prolazne faze, da će se promijeniti s vremenom. Dala sam mu brojne šanse, vjerovala sam da će ljubav koju dijelimo biti dovoljna da prevaziđemo sve prepreke. Međutim, jedan događaj zauvijek je promijenio moj pogled na njega. Jedne večeri, nakon što smo se posvađali zbog nečega što je u suštini bilo beznačajno, udario me. Taj trenutak bio je prekretnica – trenutak kada je osoba koju sam voljela nestala, a na njenom mjestu ostao je stranac. 

Taj udarac nije bio fizički, već je bio udarac na sve ono u što sam vjerovala, na sve što sam mislila da imamo. Od tog trenutka, ništa više nije bilo isto. Trudila sam se oprostiti mu i nastaviti dalje, ali svaki put kad bih ga pogledala, prisjećala bih se onog trenutka kada je čovjek kojeg sam voljela postao neko koga se bojim. 

Nema te sile koja može popraviti sliku osobe koja je pala u očima. Kada se povjerenje jednom izgubi, osjećaji koje ste imali prema toj osobi nestaju. Taj pad je konačan i nepovratan. Na kraju, donijela sam tešku odluku da ga napustim. Bilo je izuzetno teško, ali znala sam da je to jedina ispravna odluka. Život je prekratak da bih ga provodila s nekim tko me ne poštuje i ne cijeni.

Svakodnevno se podsjećam da zaslužujem bolje – nekoga tko će me voljeti i poštovati onako kako zaslužujem. Možda je ovo najvažnija lekcija koju sam naučila: voljeti sebe dovoljno da ne dozvolim nikome da me povrijedi. Nema te sile koja može popraviti sliku čovjeka koji je pao u očima, i to je u redu. Ponekad je jedino što možemo učiniti otići i krenuti dalje, jači nego ikad prije.