"Djete histeriše jer tako uglavnom postiže cilj kod roditelja" - Poznati psihijatar svim roditeljima

Kad postanemo roditelji, često se suočavamo s izazovima koji ne dolaze uz priručnike za upotrebu. Ovo je posebno tačno kada se radi o ponašanju djece, koje često može izgledati kao prava zagonetka. 

Profesor Milovan, priznati psihijatar, podijelio je svoje uvide o temi dječije histerije, napada besa i razmaženosti, te o tome kako ponašanje roditelja može utjecati na djecu. Dr. Milovan ističe da djeca često odražavaju ponašanje svojih roditelja. Kada se roditelji nađu u situaciji koja im je neprihvatljiva, važno je da se prvo preispitaju i razmisle o svom ponašanju. 

On navodi primjer svoje situacije s blizancima, rekavši da je pomislio kako bi bilo korisno imati uputstvo za upotrebu, ali je jasno da takvo uputstvo ne postoji. Ipak, roditelji trebaju razumjeti da kada se dijete baca na pod u prodavnici, tržnom centru ili bilo kojem drugom javnom mjestu, to nije nužno histerija. Takvo ponašanje je obično napad besa. 

Prema riječima dr. Milovan, najefikasniji način da se nosite s tim ponašanjem je ignorisanje. Kada dijete shvati da ne postiže željeni cilj, najčešće će prestati s takvim ponašanjem. Bitno je napomenuti da je ponašanje djece često odraz ponašanja njihovih roditelja. Doktor također naglašava da roditelji ne bi trebali reagirati na dječju histeriju s još većom histerijom. Kada dijete plače ili se baca na pod, važno je razumjeti da je to plač bez suza i da je takvo ponašanje često rezultat naučenih obrazaca. 

Djeca koja se ponašaju na taj način su često osjetljiva i koriste ovakvo ponašanje da bi ostvarila svoje ciljeve. Ako se dijete često dere, to može značiti da i u kući ima puno dreke i nesigurnosti, tvrdi dr. Milovan. Također objašnjava kako razmažena djeca često nastaju kada roditelji nisu dovoljno prisutni ili posvećeni svojoj djeci. U slučajevima kada roditelji nemaju vremena za svoje dijete, ono može početi tražiti pažnju na razne načine, uključujući histeriju i druge oblike neprimjerenog ponašanja. 

U današnjem društvu, gdje je broj djece u porodii često manji, a roditelji su zaposleni i pod stalnim stresom, razmaženost postaje češća. On upoređuje savremene porodice sa starim seoskim porodicama, gdje su djeca često bila prisiljena da se sama brinu jedno o drugome zbog velike porodice i manje dostupnosti roditeljske pažnje. U takvim porodicama, manje je vremena za histeriju i dramatično ponašanje. Problem leži u sistemu vrijednosti, kaže dr. Milovan. 

Današnje potrošačko društvo često ne omogućava roditeljima dovoljno vremena za kvalitetno provođenje s djecom. Bitno je da roditelji ulažu vrijeme u igru, šalu i razgovor s djecom. Na primjer, dr. Milovan predlaže da, kada se djeca odbijaju držati za ruku dok prelaze ulicu, roditelji počnu s šalom i igrom već sto metara prije prelaza. Ova tehnika može olakšati situaciju i smanjiti stres za obje strane.

Na kraju, ključna poruka koju dr. Milovan prenosi je da roditelji moraju biti svjesni svog utjecaja na ponašanje svoje djece. Ignorisanje histerije, izbjegavanje sukoba s još većim sukobom, i ulaganje vremena u kvalitetne trenutke s djecom, može pomoći u razvoju zdravih i sretnijih mladih ljudi. Razumijevanje i upravljanje vlastitim ponašanjem i emocijama mogu imati ogroman utjecaj na odgoj i razvoj djece.