Zašto roditelji često objavljuju na društvenim mrežama dječje knjižice sa svim peticama?

Šta je to što nedostaje roditeljima koji na društvenim mrežama objavljuju slike dječjih knjižica sa samim peticama? Da li oni na taj način pokušavaju da isprave svoje lične frustracije ili da ispune svoje ambicije? 

Postovi se nižu jedan za drugim, a svi su prepuni fotografija knjižica s odličnim ocjenama, pri čemu je zanimljivo da te slike ne postavljaju djeca, već njihovi roditelji! Čim djeca krenu na ljetni raspust, društvene mreže preplavljuju objave koje prikazuju đačke knjižice i ocjene. Ako niste već znali, u pitanju su samo odlikaši sa primjernim ponašanjem, koji se ističu samo svojim uspjesima. Nijedna četvorka, nijedan neopravdani izostanak. Dok vi možda imate jednu četvorku i dva neopravdana izostanka, i možda se osjećate nelagodno da govorite o tome, grešite. Stručnjaci imaju objašnjenje i kritiku za ovu pojavu. 

NEISPUNJENE AMBICIJE RODITELJA I FRUSTRACIJE KROZ DJECU Psiholog Aleksandra smatra da je ovaj trend usko povezan s neispunjenim ambicijama roditelja. Kako ona objašnjava, ljudi koji su ispunjeni i zadovoljni svojim životom nemaju potrebu da se hvale preko svoje djece. Postavlja se pitanje za roditelje koji objavljuju slike knjižica svojih mališana – zašto nikada nisu postavili svoju vlastitu knjižicu? Često je riječ o tome da roditelji na ovaj način pokušavaju da kompenzuju svoje frustracije, komplekse ili osjećaj inferiornosti.

Naravno, osjećaj ponosa također igra ulogu, i to je sasvim legitimno, jer svaki roditelj ima pravo da se ponosi uspjesima svog djeteta. Međutim, često se prelazi granica dobrog ukusa i mjere. Bez obzira na to koliko roditelj ulaže truda u obrazovanje svog djeteta, to je donekle i njihova obaveza. Dakle, uspjeh djeteta je uspjeh djeteta, a ne roditelja. Ona smatra da ovo nije pravi način da se izrazi divljenje. 

Postoji mnogo boljih načina da se postigne pozitivan efekat, a da se pritom ne izazove ljutnja ili zadirkivanje djece zbog toga što su njihovi roditelji stalno hvalili njihove ocjene. Također, roditelji čija djeca nisu savršeni odlikaši ne bi trebali osjećati manje vrijednost ili inferiornost. Uz dužno poštovanje prema roditeljima i njihovom trudu, smatram da objavljivanje slika sa odličnim ocjenama više odražava takmičarski duh nego istinsku želju za dijeljenjem ponosa. Janković objašnjava da to često izgleda kao pokušaj da se drugima pokaže šta imamo, a oni nemaju.

ŽIVOT JE MERILO INTELIGENCIJE Djeca bolje razumiju ove situacije nego roditelji. Često djeca roditelja koji nisu najsvjetlije zvijezde mogu duhovito komentirati ponašanje roditelja čija djeca su „favoriti“. Svaki roditelj čije dijete nije samo s peticama treba objasniti svom mališanu da pravi pokazatelj inteligencije nije knjižica, već nečiji život. Kako je i sam Veksler rekao: „Život je krajnje merilo inteligencije“. Stoga je prilično sigurno da će se u ovim situacijama lošije osjećati roditelj nego dijete. 

Djeca uspješno usmjeravaju svoje osjećaje. Savjet za roditelje je jednostavan: odgovor na sve ovo ne treba biti ni agresivan ni zloćudan. Najbolje je reći: „Svaka čast, želim vam puno sreće. Najvažnije je da su nam djeca zdrava i da zajedno napredujemo.“ To je sve. Dovoljno je pohvaliti djecu i njihove roditelje, i time jasno pokazati da ovakvo takmičenje nije potrebno – zaključuje psiholog Aleksandra Janković.