Roditeljstvo se kroz godine drastično promijenilo, a promjene u pristupu odgoju djece sada su očite u svakodnevnim situacijama. Dok su starije generacije odrastale pod jasnim i čvrsto postavljenim granicama, današnji roditelji često se nađu u dilemama kako postaviti granice i kako upravljati ponašanjem svoje djece. To je postalo očito u parkovima, gdje se mladi roditelji bore s osnovnim izazovima poput hranjenja ili discipliniranja svog djeteta. U tom kontekstu, razmatram kako su se pristupi prema odgoju djece promijenili i što bi moglo biti korisno za nove generacije roditelja da ponovno uspostave stabilnost i ravnotežu.
Iako roditeljstvo danas nije lakše, pristup je vrlo različit
Dok sam promatrala mlade roditelje u parku, često sam im se divila zbog njihove predanosti, ali i suosjećala s njima jer su se činili iscrpljenima i frustriranima. Roditelji trče za svojom djecom, pokušavajući ih hraniti u trku jer dijete “samo tako hoće jesti”. Zamišljam da je ova situacija sve češća – mladi roditelji osjećaju da je njihov zadatak ispuniti svaku želju svog djeteta i omogućiti mu potpunu slobodu, ali čini se da to nije najbolji način za odgoj.
Ovaj trend prema kojem djeca često ne poznaju granice počeo je zamjenjivati starije i čvršće metode discipliniranja. Sjećam se vremena kad su granice bile jasne. Roditelji su imali autoritet, a djeca su odgajana uz jasno postavljene norme i pravila koja su bila neprikosnovena. To je uključivalo poštovanje učitelja i starijih, kućne obaveze, pa čak i nošenje uniformi u školi. Odrasli su bili ti koji su postavljali pravila, a djeca su ih slijedila, često bez previše pitanja.
U prošlim vremenima granice su bile neupitne
Sjećam se dana kad sam bila dijete. Očevi su imali prijekorne poglede za stolom, a njihov autoritet bio je neupitan. Sjeti se samo koliko je bilo jasno što smiješ, a što ne smiješ. Učitelji su imali visok status i poštovanje, dok su roditelji bili temelj svakog reda u kući. Ako nismo ispunili očekivanja, znalo se što slijedi – od gubitka privilegija do fizičkih kazni. Granice su bile čvrste i nisu se raspravljale, jer je postojala jasnoća u tome što je u redu, a što nije.
S obzirom na to, kada bi dijete iskazivalo neposlušnost, kazne su bile brze i efikasne. Djeca nisu imala pravo na dugotrajne debate ili preispitivanje roditeljskih odluka. Ako nismo jeli ono što je bilo na stolu, čekala nas je još veća porcija iste hrane, samo na sljedećem obroku.
Iako su ove metode ponekad bile rigorozne, bile su predvidljive i dosljedne. Djeca su rasla s jasnim osjećajem za odgovornost, poštovanje i discipline.
Društvo se mijenja – je li to utjecalo na roditeljstvo?
Danas se situacija bitno promijenila. Nažalost, društvo je prešlo u fazu relativiziranja svakog oblika discipline. Kad gledam današnje roditelje, čini mi se da je roditeljstvo postalo više kao “služba” nego “odgoj”. Djeca su često percipirana kao “nežne životinje” kojima se dopušta više slobode i prostora, dok se u isto vrijeme često zanemaruju važni principi odgovornosti i dosljednosti.
Postavlja se pitanje – što je zapravo otišlo po zlu u pristupu prema djeci? Zašto su mnogi roditelji u svojoj brizi za emocionalnu dobrobit djeteta zaboravili na granice? Postoji mnogo razloga zbog kojih se ovo događa. Na primjer, pritisak suvremenog društva, stres zbog usklađivanja karijere i roditeljskih obveza, te medijska slika o savršenim roditeljima mogu dovesti do toga da se roditelji često osjećaju nesigurno u vlastitim odlukama. Sociokulturni faktori također igraju značajnu ulogu u tome kako se danas djeca odgajaju – svijet je ubrzan, društvene mreže preplavljuju svakodnevicu, a djeca sve više vrijeme provode u virtualnim svjetovima.
Digitalna revolucija promijenila je način na koji djeca provode slobodno vrijeme. Socijalne mreže, igre i ekrani zamijenili su fizičke aktivnosti i interakcije u prirodi. Kad promatram mlade roditelje u parku, činilo mi se da se djeca sve više igraju na svojim tabletima ili telefonima nego što trče vani. To nije samo stvar tehnologije, već i promjena u društvenim normama koje dopuštaju djeci da provode više vremena u zatvorenom prostoru.
Zašto granice i disciplina i dalje trebaju biti temelj roditeljstva?
Kao roditelj koji je odrastao uz jasne granice i čvrsto postavljene smjernice, vjerujem da je ključno da roditelji zadrže autoritet i dosljednost. Djeca trebaju znati da postoji red, da postoji vrijeme za jelo, spavanje i igru. Odrasli trebaju biti ti koji postavljaju granice, a ne obrnuto.
Postoji i mnogo toga što se danas zanemaruje u pristupu discipliniranju. Današnji roditelji, često pod utjecajem svoje vlastite nesigurnosti i potrebe za emocionalnim prihvaćanjem, dopuštaju djeci da sami upravljaju svojim vremenom i odlukama, što može dovesti do potpunog gubitka ravnoteže. Na primjer, ako dijete ne želi jesti špinat, roditelj mu može ponuditi alternativu u obliku junk hrane, što naravno nije dobro za razvoj djeteta. Kompromisi u osnovnim stvarima poput prehrane, spavanja i ponašanja mogu stvoriti nered i nesigurnost.
Roditeljstvo nije samo zadovoljenje trenutnih želja djeteta, već i izgradnja karaktera i zdravih životnih navika. Djeca trebaju razumjeti da postoji nešto iznad njihovih trenutnih želja, da postoji zajednički život u kojem se svi trebaju prilagoditi, a ne samo oni.
Odrasli moraju biti lideri, a ne sluge
U konačnici, ključ za uspješno roditeljstvo je dosljednost i postavljanje zdravih granica. Djeca ne smiju biti “roditeljski diktatori” koji odlučuju što će se raditi i kada. Iako je važno pokazati razumijevanje i ljubav prema djetetu, važno je također postaviti jasne smjernice i odrediti granice koje se ne smiju prelaziti. Roditelji moraju biti lideri, a ne sluge. Ako se granice ne postave, djeca će odrasti u nesigurnim osobama koje nisu u stanju upravljati vlastitim životima.
S obzirom na ove promjene, važno je vratiti se osnovama i prisjetiti se vrijednosti poštovanja, odgovornosti i discipline. Ako želimo odgajati sretnu i stabilnu djecu koja će imati temelj za izgradnju zdravih životnih navika, moramo ponovno postaviti granice i pokazati im što znači odgovorno ponašanje. Samo tada ćemo im omogućiti da postanu odgovorni i sretni ljudi u društvu.
