U svijetu tradicionalnih jela, gdje svaka namirnica ima svoju ulogu, a svaki pokret rukom pri pripremi nosi uspomenu, vodenčarska pogača zauzima posebno mjesto. Ovo je jedno od onih jela koje ne nosi samo okus, već i toplinu porodične kuće, miris bakinog dvorišta i osjećaj da si – bez obzira gdje se nalaziš – kod kuće. Posebnost ove pogače leži u njenoj kombinaciji mekanog, slojevitog tijesta s bogatim punjenjem od sira i masnoće koje se tope pod prstima.
U nastavku donosim potpuno unikatan opis pripreme ovog jela, sa svim važnim koracima, trikovima i savjetima da bi rezultat bio baš kao iz starih dana – a možda i bolji.
Razrada
Osnovni sastojci koji grade karakter ovog jela
Za početak, važno je upoznati se s onim što čini osnovu vodenčarske pogače. Ne radi se o običnom hljebu ili piti – ovo je slojevito jelo koje se priprema pažljivo, s ljubavlju i strpljenjem. Za uspješnu pripremu potrebno je:
-
400 ml mlake vode – baza koja aktivira kvasac i čini tijesto podatnim
-
1 jaje – za dodatnu elastičnost i punoću tijesta
-
30 g svježeg kvasca – ključ fermentacije i mekoće
-
1 kašičica šećera – hrana za kvasac i balans ukusa
-
2 do 3 kašike pšeničnog brašna – početna masa za aktivaciju
-
1 kašika maslaca, masti ili margarina – za bogatiju teksturu
-
350–400 g kukuruznog brašna – daje karakterističnu boju i hrskavost
-
300 g pšeničnog brašna, plus još 200 g za posipanje i razvlačenje
-
250 g putera, margarina ili masti – za premazivanje slojeva
-
200–250 g sira – po mogućnosti domaći, srednje slani sir
-
2 jaja – za završni sloj i bogatiju aromu
Korak po korak do savršenog tijesta
Prva faza podrazumijeva izradu kvasne smjese. U posudu se sipa topla voda – ne vrela, jer bi ubila kvasac – u nju se dodaje kvasac, jaje, šećer, kašika masnoće i nekoliko kašika brašna. Ova smjesa se miješa dok se ne razgradi sav kvasac, a potom ostavi desetak minuta da se aktivira. Kad se na površini pojavi pjenasta masa i mali mjehurići – spremna je za dalje.
Tada se dodaje kukuruzno brašno, koje će dati pogači prepoznatljivu žutu boju i lagano zrnastu teksturu. Polako se počinje dodavati i pšenično brašno, sve dok se ne dobije tijesto koje je mekano, ali ne ljepljivo. Sol se dodaje na samom kraju, jer bi mogla usporiti djelovanje kvasca.
Zatim dolazi moment dodira s rukama – ono pravo mijesenje. Tijesto se ručno obrađuje nekoliko minuta dok ne postane glatko i elastično. Nakon toga, podijeli se na 3 do 4 kugle, koje se ostave da odmore petnaestak minuta.
Slojevitost koja podiže svaki zalogaj
Svaka kugla se tada pažljivo razvlači u tanki list. Idealno je da list bude što tanji, jer će tada pečena pogača imati više slojeva i biti mekša i punija. Svaki list se premaže otopljenim putером, mašću ili margarinom, te se ostavlja kratko da se upije.
U međuvremenu se priprema sirno punjenje. Sir se rukama ili viljuškom usitni, po želji može se dodati i malo kisele pavlake, a neki vole dodati i prstohvat bibera za malo pikantnosti.
Uzimamo prvu razvučenu jufku i stavljamo je u prethodno nauljeni pleh. Po njoj se rasporedi dio sira. Slijedi druga jufka, premazivanje, pa opet sir. Postupak se ponavlja dok ne ponestane jufki.
Na kraju, za zlatnu koricu, umuti se 2 jaja i ravnomjerno rasporede po vrhu, zajedno s eventualnim ostacima sira. Taj završni sloj je ono što daje pogači sjaj i punu aromu.
Pečenje – završni čin
Pećnica se zagrije na 200 stepeni, a pogača se peče 30–35 minuta. Miris koji tada ispuni kuću ne može se opisati riječima – spoj kukuruza, sira, maslaca i pečenog tijesta budi iskonsku glad i nostalgiju.
Kada se izvadi iz rerne, najbolje je ostaviti je nekoliko minuta da odmori, pa onda rezati. Pogača se može poslužiti topla, ali i hladna je jednako ukusna.
Zaključak
Vodenčarska pogača je mnogo više od običnog jela – to je priča o porodičnim ručkovima, nedjeljnim okupljanjima i tišini koja prati prve zalogaje. U njoj se osjeća duh starine, ali i prostor za kreativnost i lični pečat.
Kombinacija kukuruznog i pšeničnog brašna, zajedno sa bogatim punjenjem od sira, čini je neodoljivom. Ne zahtijeva mnogo sastojaka, ali traži malo strpljenja i ljubavi.
Za one koji žele dodatno eksperimentisati, moguće je dodati i:
-
mljevenu papriku za boju i začinjenost
-
mljevene orahe u tijesto za dodatni šmek
-
ili čak mladi luk uz sir za svježiji ukus
Na kraju, ova pogača zaslužuje posebno mjesto na stolu. Bilo da je poslužujete uz jogurt, supu, ili kao samostalni obrok – uvijek će izazvati osmijeh i traženje još jednog parčeta.
