Veče 22. juna 1985. godine u Tallahasseeju na Floridi, sve je bilo spremno za proslavu ljubavi. Michael Carter, mladi mehaničar s osmehom koji je zračio nekom neobjašnjivom lakoćom, upravo je oženio svoju nevjestu, Rebeccu Turner. Rebecca je bila mirna, ljubazna, mlada studentkinja sestrinstva, poznata po svom velikodušnom srcu i stabilnoj naravi. Zajedno su činili savršen par, a njihov svadbeni prijem u skromnoj, ali veseloj sali na rubu grada bio je odraz tog entuzijazma. Gosti su plesali, smijali se, nazdravljali šampanjcem i svi su osjećali da je ovo samo početak nečeg prelijepog.
Iako su svi znali da su najsretniji par na svijetu, za Michaela i Rebeccu noć nije bila samo početak braka. Ona je bila početak nečeg mnogo neobjašnjivijeg, nešto što će njihova porodica i prijatelji nositi sa sobom čitav život.
Te noći, oko 00:30, mladi par je napustio prijem, uzbuđeni zbog svog medenog mjeseca, vozeći se u plavom Chevy Camaru iz 1977. godine. Planirali su put prema Panama City Beachu, malom odmaralištu na zapadnoj obali Floride, gdje su rezervirali sobu u motel za vikend. Međutim, te večeri, uz zvuke vjetra i šištanje guma po mokrom asfaltu, putovanje će postati putovanje u nepoznato.
Do sljedećeg jutra, ni Rebecca ni Michael nisu se pojavili na svom odredištu. Njihove porodice, isprva zabrinute, ubrzo su postale potpuno očajne. Nijedan poziv, nijedna poruka. Nisu stigli u motel, nisu se javili. Kada su shvatili da nešto nije u redu, obitelj Carter i obitelj Turner odmah su prijavili nestanak šerifovoj kancelariji.
Istraga je odmah započela, a prvo su posumnjali na saobraćajnu nesreću. Floridske autoceste, naročito ona uz rijeku Apalachicola, poznate su po svom opasnom okruženju. Dijelovi puta su bili slabo osvijetljeni, okruženi gustom šumom i močvarama. Mnogi su vjerovali da je vozač mogao izgubiti kontrolu nad automobilom na mokroj cesti, a zatim sletjeti u rijeku. Istražitelji su pretraživali šumske puteve, vodene tokove, jarke, ali ništa nisu našli. Nikakav trag.
Tjedni su prolazili, a mediji su počeli izvještavati o „nestalim mladencima“. Glasine su se širile. Je li par odlučio pobjeći? Je li Michael imao dugove od kockanja? Je li nestanak zapravo zločin? Je li netko pokušao skloniti par u hladnu, noćnu Floridu? Pitanja su ostala bez odgovora. A onda, nakon nekoliko mjeseci, potraga je stagnirala.
Godine su prolazile, a život se za obitelji Carter i Turner pretvorio u stalan limbo. Za Rebeccine roditelje, njezina soba je ostala netaknuta. Krevet je uvijek bio uredno namješten, knjige iz njezinog sestrinskog kurikuluma stajale su pored noćnog ormarića, kao da čekaju povratak svoje vlasnice. Michaelova majka, uprkos bolu, redovito je posjećivala šerifovu kancelariju, držeći vjenčanu fotografiju, vjerujući da će možda netko nešto reći, nešto se sjetiti, bilo što. Ali godina za godinom, odgovor nije dolazio.
A onda, 1997. godine, dvanaest godina nakon nestanka, svjetlo nade neočekivano je došlo sa strane. Geološki zavod, u suradnji s NASA-om, izradio je nove satelitske snimke visoke rezolucije rijeka Floride. Tijekom jedne rutinske analize okoliša, tehničar Alan Greene primijetio je nešto neobično na snimkama. Na jednom dijelu rijeke Apalachicola, u mutnom plićaku, prikazao se pravokutni oblik. Bio je metalni, neprirodan. Nitko nije znao što to može biti, ali Greene je osjetio da mora biti nešto važno. Obavijestio je vlasti.
Početkom augusta 1997. godine, ronioci su otišli u rijeku Apalachicola, znajući da će možda naići na nešto što bi moglo pomoći u razrješenju misterija. U nekoliko minuta pretrage, naišli su na zapanjujući prizor: plavi Camaro, koji je bio duboko zaglavljen u mulju. Automobil je bio prekriven sedimentima i vegetacijom, dok su u njemu pronađeni ljudski ostaci. Registarska tablica potvrdila je da je riječ o vozilu Michaela Cartera.
Otkriće je izazvalo buru emocija među svim onima koji su čekali odgovore. Obitelj Carter i obitelj Turner okupili su se na mjestu događaja, a suze su padale dok su istražitelji izvadili automobil iz rijeke. Razbijeni prozori, stari metal prekriven muljem i vegetacijom… unutar vozila, u uskom prostoru, ležali su ostaci Michaela i Rebecce. To je bilo ono što su čekali, no, istovremeno, bila je to tragedija koja nikada nije prestala.
Kako je moguće da su istražitelji propustili ovaj trag 1985. godine, kada su već pretraživali isto područje? Znanstvena objašnjenja sugeriraju da su jake struje i sezonske poplave pomaknule automobil i zatrpale ga pod slojevima blata i sedimenta. Sonarni uređaji korišteni u početnoj potrazi nisu mogli detektirati takav objekat. Tako su Michael i Rebecca ostali skriveni godinama, u rijeci koja je čuvala njihov misteriozni kraj.
Obdukcija nije mogla donijeti jasnu sliku. Kosti su pokazale da su oboje umrli u isto vrijeme, no tragovi nasilja ili bolesti nisu bili očigledni. Liječnici nisu mogli potvrditi uzrok smrti, ali su pretpostavljali da je par preminuo iste noći kad su nestali, a jedini mogući uzrok bila je nesreća. Moguće je da su Michael i Rebecca sletjeli u rijeku zbog loših uvjeta na cesti i nesreće koja se dogodila noću.
Istražitelji su rekonstruktirali nesreću. Točno na tom dijelu puta, gdje su Michael i Rebecca vozili, cesta je bila oštro zakrivljena, a zaštitne ograde su bile oskudne. Noću, osim nekoliko izblijedjelih reflektora, vozači nisu imali mnogo pomoći da sigurno prolaze. Kiša koja je padala prije nekoliko dana, te mokri uvjeti na cesti, mogli su uzrokovati akvaplaning. Tako je Camaro skrenuo s ceste i završio u rijeci. Svi znakovi ukazivali su na to da je nesreća bila jednostavna, tragična kombinacija loših uvjeta na cesti, umora i možda malo alkohola.
Godine 1998. održana je komemoracija u Tallahasseeju. Carterovi i Turnerovi su, napokon, sahranili svoju djecu, jedno uz drugo. Godinama su čekali, u nadi da će saznati što se dogodilo, a sada su mogli reći zbogom, iako je bol zbog izgubljenih godina ostala prisutna. Za njih, to je bio kraj jednog poglavlja, ali duboko u srcu, osjećali su da nikada neće potpuno zacijeliti.
Priča o Michaelu i Rebecci postala je simbol tragedije, ali i nade. Tehnologija je omogućila odgovor na pitanje koje je godinama bilo neodgovoreno. Iako su nestali, njihova ljubav je ostala, a njihove duše su napokon našle mir, zakopane pod rijekom koja ih je skrivila.
