Prostorija je bila tiha, napeta, gotovo nerealna. Zlato, dijamanti, svilene haljine i visoke potpetice. Sve je to bilo oko nje, a ipak je Amelia, šestogodišnja djevojčica, ignorirala sve to. Njene oči nisu gledale prema blistavim modelima u skupocjenim kreacijama, niti prema luksuznim detaljima oko nje. Gledala je samo jednu osobu – ženu u običnoj crnoj haljini i bijeloj pregači, ženu koja je bila kućna pomoćnica, osoba koja je čistila i pomagala. I tada je Amelia, mirnim glasom, izgovorila riječi koje će zauvijek promijeniti živote svih prisutnih:
„Tata, ja biram nju!“
Richard Lancaster, milijarder i biznismen poznat po svojoj kontroli, striktnosti i nevjerojatnoj sposobnosti da upravlja velikim poslovnim imperijama, bio je zaprepašten. U tom trenutku, sav njegov uspjeh, milijarde dolara, svi njegovi poslovni poduhvati, činili su se besmislenima. Bio je suočen s nečim što nije mogao kontrolirati – izborom svoje šestogodišnje kćeri. Amelia nije odabrala najljepšu, najsjaniju ženu među manekenima. Izabrala je Claru, običnu ženu koju je viđala svakodnevno, koja je brinula o kući, prala suđe i pripremala obroke.
Manekenke, elegantne i predivne, stajale su oko njih u nevjerici. Očekivale su da će Amelia, kao i svaka druga djevojčica iz visokog društva, izabrati ženu koja će je voditi na gala večere i modre tepihe. Umjesto toga, mala Amelia je pokazala na ženu koju svi ostali nisu primijetili.
„Ti… Ti si me naučila sve one priče za laku noć, dok je tata radio“, rekla je Amelia, gledajući Clarino iznenađeno lice. „Želim da ti budeš moja mama.“
Clara nije mogla vjerovati onome što je čula. Zbunjena, stajala je u tišini, a srce joj je bilo ispunjeno emocijama. Nije bila žena koja je težila statusu ili bogatstvu. Samo je obavljala svoj posao, brinući o Ameliji, sa puno ljubavi, nježnosti i pažnje. Ali u Amelijinoj očima, ona je bila sve što je trebala.
Richard, međutim, nije znao šta da kaže. Iako je bio čovjek koji je donosio odluke za milijarde, u ovom trenutku osjećao se bespomoćno. Njegova kćerka nije odabrala onako kako je on to zamislio. Nije birala ono što bi njemu odgovaralo. Bio je zbunjen, pomalo ljut, pa čak i posramljen. Da, izgubio je ženu koju je volio, Elenu, prije tri godine, i od tada se osjećao prazno. Zamišljao je da bi bilo dobro za Ameliju da ima ženu koja bi bila odgovorna, koja bi im pomogla u održavanju imidža porodice. Ali Amelia nije razmišljala na taj način.
„Ako ne dozvoliš da ostaneš, više neću razgovarati s tobom“, Amelia je izgovorila te riječi hladno, na svojoj nevinoj, ali odlučnoj dječjoj način.
Richard je osjećao kako ga tih riječi stežu poput ubojitog klipa. Razmišljao je o tome da otpusti Claru, da je udalji iz svog života i izbaci iz njihovog svijeta. No, duboko u sebi znao je da to ne bi bilo pravo rješenje.
I tako je, bez obzira na njegovu početnu reakciju, Clara ostala. U početku je bilo napetosti. Richard je nastavio vjerovati da mu je potrebna žena koja bi ga pratila na događajima i događanjima visokog društva. Htio je savršenstvo – ženu koja bi bila dostojna njegovog imidža, koja bi bila idealna za sve njegove poslovne obveze i aktivnosti.
Međutim, kako su dani prolazili, Richard je počeo primjećivati ono što Amelia već odavno vidi. Clara nije bila obučena u najnovije modne kreacije, nije nosila parfeme koji bi opijali zrak, ali njena prisutnost bila je poput oaze u njihovoj svakodnevici. Nije posjedovala sofisticirane manire i stil, ali im je donosila mir koji im je nedostajao. Nije imala najnovije tehnologije ili luksuzne automobile, ali je znala kako se posvetiti Ameliji, kako je slušati, brinuti o njoj i pružiti joj ljubav na način koji Richard nije mogao ni zamisliti.
Richard je shvatio nešto što mu je godinama izmicalo: možda nije tražio ženu za svoj imidž – možda mu je trebala žena koja će biti majka njegovoj kćeri. I, možda, nije novac ono što je mogao kupiti. Ljubav, pažnja, strpljenje i istinska briga bili su puno vrijedniji od svega što je on mogao pružiti sa svojim bogatstvom.
No, Richard je znao da svijet neće razumjeti njegov izbor. Poslovni partneri su ga zadirkivali, novine su izvještavale o njemu kao o “milijarderu koji je dao prednost običnoj sobarici pred manekenkom”. Priče su kružile hodnicima, a tabloidi su ga ismijavali. Ali Richard više nije mario za to. Bio je svjestan da mu nije stalo do toga što drugi misle. Napokon je shvatio što je zaista važno.
Jedne večeri, nakon što su svi otišli spavati, Richard je pozvao Claru da večera s njima. Ne kao sobarica, već kao gošća, kao član obitelji. Nije bilo lako. Promjena je bila teška, a pogled na svijet oko njih nije bio nimalo nježan. Ljudi su i dalje šaptali, a tračevi nisu prestajali. Međutim, Richard je bio čvrst. Toga dana, nije se više bojao. Tada je shvatio da su pravi temelji porodice ljubav i poštovanje, a ne status ili imidž.
Clara nije nosila krunu. Nije bila ukrašena dijamantima. Ali kada je sjela pored Amelije za večerom, smiješeći se tiho i pomažući joj da reže hranu, Richard je shvatio. Ovo je bila obitelj. Obitelj koju je izgubio prije mnogo godina, obitelj koju je sada pronašao na neočekivanom mjestu.
I prvi put nakon Elenine smrti, Richard je sebi dozvolio da zamisli novi početak, onaj koji nije odabrao on, nego je bio izabran od strane njegove kćeri, malene djevojčice koja je znala više o ljubavi i obitelji nego što bi to mogao shvatiti bilo koji milijarder.
