Oglasi - advertisement

U svetu vrtlarstva, tikvice zauzimaju posebno mesto među letnjim kulturama koje se rado gaje u različitim klimatskim uslovima. Njihova otpornost, visoka hranljiva vrednost i sposobnost da daju obilan prinos bez preteranih zahteva čine ih izborom broj jedan mnogih baštovana, bilo da se radi o profesionalcima ili hobistima.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Ono što tikvice čini još privlačnijim jeste činjenica da se mogu uspešno gajiti i bez skupih hemikalija ili komercijalnih đubriva. Ključ je u razumevanju potreba biljke i korišćenju prirodnih sastojaka koji se često već nalaze u svakom domaćinstvu. Uz pažljivo planiranu prihranu, tikvice ne samo da bujaju, već i daju plodove bogate ukusom i hranljivim materijama, bez ostataka hemikalija.

Tehnike prirodnog đubrenja tikvica
1. Stajnjak – drevno, a i dalje neprevaziđeno rešenje
Još iz vremena kada su bašte gajene isključivo prirodnim putem, stajnjak je bio nezaobilazno sredstvo za jačanje biljaka i obogaćivanje tla. Danas, iako često zanemaren u urbanim sredinama, on ostaje jedno od najdelotvornijih đubriva – naročito za tikvice, koje odlično reaguju na bogatstvo azota i mikroelemenata koje stajnjak sadrži.

Vrste stajnjaka koje su najefikasnije:

  1. Goveđi stajnjak – sporije deluje, ali ima dugotrajan efekat.
  2. Konjski stajnjak – brzo oslobađa hranljive materije, dobar za početak sezone.
  3. Svinjski stajnjak – bogat organskom materijom, koristi se umerenije.
  4. Ovčji i kozji stajnjak – visok sadržaj azota i kalijuma.
  5. Pileći i guščji izmet – izuzetno koncentrisan, koristi se isključivo razblažen.

Načini primene:

  1. Pred sadnju (jesen ili proleće) – Umešati osušen stajnjak u tlo.
  2. Tokom sezone – Koristiti tečni rastvor (1 deo stajnjaka na 10 delova vode).
  3. Malčiranje – Postaviti sloj stajnjaka oko biljke, ali ne direktno uz stabljiku.

Napomena: Nikada ne koristite svež stajnjak direktno oko biljaka – može „spaliti“ koren.

2. Otopina joda – skromni saveznik snažnog efekta
Iako se često koristi kao antiseptik u domaćinstvu, jod se sve češće upotrebljava i u vrtlarstvu. Njegova primena kod tikvica posebno pomaže u fazi rasta i cvetanja, kada biljke razvijaju novi list i cvetne pupoljke.

Kako pripremiti otopinu:
Sastojci:

  • 10 litara vode
  • 40 kapi joda

Primenjuje se:

  • Nekoliko sedmica nakon presađivanja
  • Tokom faze formiranja pupoljaka i cvetova

Prednosti joda:

  • Stimuliše rast mladih listova
  • Povećava broj cvetova i time doprinosi većem rodu
  • Pomaže u jačanju biljaka protiv gljivičnih infekcija
  • Koristite umereno – višak joda može delovati toksično za biljke.

3. Drveni pepeo – prirodni izvor kalijuma i minerala
Jedan od najstarijih dodataka za prihranu biljaka je drveni pepeo, koji se u tradicionalnim baštama koristi već vekovima. Za tikvice, koje u fazi formiranja plodova traže velike količine kalijuma, pepeo je neprocenjiv izvor hranljivih elemenata.

Upotreba drvenog pepela:
Tečni rastvor:

  • 10 litara vode
  • 30 g drvenog pepela
  • Primena zalivanjem pri korenu biljke

Suva primena:

  • Rasporediti oko biljke nakon kiše ili zalivanja
  • Ne nanositi na suvo tlo – koren neće moći da apsorbuje minerale

Ključni benefiti:

  • Kalijum za plodonosne faze
  • Kalcijum i fosfor za jačanje stabljike
  • Smanjenje kiselosti tla i odbijanje puževa

Pepeo mora biti od neprerađenog drveta – izbegavajte pepeo sa ugljem, bojama i lakovima.

4. Kvasac – tajni aktivator rasta
Možda najzanimljivija metoda među prirodnim tehnikama je upotreba kvasca kao sredstva za podsticanje rasta. Ova metoda funkcioniše jer kvasac oslobađa enzime i vitamine koji stimulišu razvoj biljaka, dok istovremeno pomaže mikroorganizmima u tlu da postanu aktivniji.

Priprema fermentisane smese:

  • 35 g svežeg kvasca
  • 1 šolja šećera
  • 3 litra mlake vode
  • Ostaviti da fermentiše 5 sati na suncu
  • Razblažiti sa 10 litara vode pre zalivanja

Prednosti kvasca:

  • Ubrzava rast stabljike i lišća
  • Pomaže biljkama da bolje usvajaju hranjive materije iz tla
  • Povećava otpornost na stres i vremenske promene

Ne koristiti češće od jednom u 2–3 nedelje – prekomerna fermentacija u zemlji može poremetiti balans mikroorganizama.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here