U svetu vrtlarstva, tikvice zauzimaju posebno mesto među letnjim kulturama koje se rado gaje u različitim klimatskim uslovima. Njihova otpornost, visoka hranljiva vrednost i sposobnost da daju obilan prinos bez preteranih zahteva čine ih izborom broj jedan mnogih baštovana, bilo da se radi o profesionalcima ili hobistima.
Ono što tikvice čini još privlačnijim jeste činjenica da se mogu uspešno gajiti i bez skupih hemikalija ili komercijalnih đubriva. Ključ je u razumevanju potreba biljke i korišćenju prirodnih sastojaka koji se često već nalaze u svakom domaćinstvu. Uz pažljivo planiranu prihranu, tikvice ne samo da bujaju, već i daju plodove bogate ukusom i hranljivim materijama, bez ostataka hemikalija.
Tehnike prirodnog đubrenja tikvica
1. Stajnjak – drevno, a i dalje neprevaziđeno rešenje
Još iz vremena kada su bašte gajene isključivo prirodnim putem, stajnjak je bio nezaobilazno sredstvo za jačanje biljaka i obogaćivanje tla. Danas, iako često zanemaren u urbanim sredinama, on ostaje jedno od najdelotvornijih đubriva – naročito za tikvice, koje odlično reaguju na bogatstvo azota i mikroelemenata koje stajnjak sadrži.
Vrste stajnjaka koje su najefikasnije:
- Goveđi stajnjak – sporije deluje, ali ima dugotrajan efekat.
- Konjski stajnjak – brzo oslobađa hranljive materije, dobar za početak sezone.
- Svinjski stajnjak – bogat organskom materijom, koristi se umerenije.
- Ovčji i kozji stajnjak – visok sadržaj azota i kalijuma.
- Pileći i guščji izmet – izuzetno koncentrisan, koristi se isključivo razblažen.
Načini primene:
- Pred sadnju (jesen ili proleće) – Umešati osušen stajnjak u tlo.
- Tokom sezone – Koristiti tečni rastvor (1 deo stajnjaka na 10 delova vode).
- Malčiranje – Postaviti sloj stajnjaka oko biljke, ali ne direktno uz stabljiku.
Napomena: Nikada ne koristite svež stajnjak direktno oko biljaka – može „spaliti“ koren.
2. Otopina joda – skromni saveznik snažnog efekta
Iako se često koristi kao antiseptik u domaćinstvu, jod se sve češće upotrebljava i u vrtlarstvu. Njegova primena kod tikvica posebno pomaže u fazi rasta i cvetanja, kada biljke razvijaju novi list i cvetne pupoljke.
Kako pripremiti otopinu:
Sastojci:
- 10 litara vode
- 40 kapi joda
Primenjuje se:
- Nekoliko sedmica nakon presađivanja
- Tokom faze formiranja pupoljaka i cvetova
Prednosti joda:
- Stimuliše rast mladih listova
- Povećava broj cvetova i time doprinosi većem rodu
- Pomaže u jačanju biljaka protiv gljivičnih infekcija
- Koristite umereno – višak joda može delovati toksično za biljke.
3. Drveni pepeo – prirodni izvor kalijuma i minerala
Jedan od najstarijih dodataka za prihranu biljaka je drveni pepeo, koji se u tradicionalnim baštama koristi već vekovima. Za tikvice, koje u fazi formiranja plodova traže velike količine kalijuma, pepeo je neprocenjiv izvor hranljivih elemenata.
Upotreba drvenog pepela:
Tečni rastvor:
- 10 litara vode
- 30 g drvenog pepela
- Primena zalivanjem pri korenu biljke
Suva primena:
- Rasporediti oko biljke nakon kiše ili zalivanja
- Ne nanositi na suvo tlo – koren neće moći da apsorbuje minerale
Ključni benefiti:
- Kalijum za plodonosne faze
- Kalcijum i fosfor za jačanje stabljike
- Smanjenje kiselosti tla i odbijanje puževa
Pepeo mora biti od neprerađenog drveta – izbegavajte pepeo sa ugljem, bojama i lakovima.
4. Kvasac – tajni aktivator rasta
Možda najzanimljivija metoda među prirodnim tehnikama je upotreba kvasca kao sredstva za podsticanje rasta. Ova metoda funkcioniše jer kvasac oslobađa enzime i vitamine koji stimulišu razvoj biljaka, dok istovremeno pomaže mikroorganizmima u tlu da postanu aktivniji.
Priprema fermentisane smese:
- 35 g svežeg kvasca
- 1 šolja šećera
- 3 litra mlake vode
- Ostaviti da fermentiše 5 sati na suncu
- Razblažiti sa 10 litara vode pre zalivanja
Prednosti kvasca:
- Ubrzava rast stabljike i lišća
- Pomaže biljkama da bolje usvajaju hranjive materije iz tla
- Povećava otpornost na stres i vremenske promene
Ne koristiti češće od jednom u 2–3 nedelje – prekomerna fermentacija u zemlji može poremetiti balans mikroorganizama.