Zašto su ljubavnici meta bijesa, dok partnerima često opraštamo nevjeru?

Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja kada dođe do prevare u vezi ili braku jeste – zašto većina ljudi svoju ljutnju i bijes prvenstveno usmjerava ka “trećoj osobi”, umjesto ka sopstvenom partneru koji je zapravo prekršio dogovor, obećanje i povjerenje?

U emocionalnoj oluji koja nastupi nakon otkrivene nevjere, mnogi instinktivno traže “krivca” izvan svog doma – onu osobu s kojom je njihov partner imao aferu. Ljubavnica ili ljubavnik brzo postaju glavna meta osuđivanja, vrijeđanja, pa čak i mržnje. Ali zašto? Zar nije veća odgovornost na onome ko je bio u vezi ili braku, na onome ko je dao obećanje vjernosti?

Mit o zavodnici i naivnom mužu

Društvo često romantizuje ili pojednostavljuje ulogu ljubavnice: ona je prikazana kao hladna, proračunata žena koja “lovi” tuđe muževe, svjesno ruši porodice i uživa u haosu koji ostavlja iza sebe. Međutim, rijetko ko zastane da se zapita – da li bi ta žena uopšte imala priliku da “upadne” u nečiji brak da onaj koji je već u vezi nije otvorio vrata?

Muškarci (a i žene) koji ulaze u afere vrlo često predstave svoje bračne drugove u najgorem svjetlu. “Moja žena me ne razumije”, “Nikada nije tu za mene”, “Već godinama ne funkcionišemo” – samo su neke od uobičajenih fraza. Ljubavnik ili ljubavnica tada stiču dojam da zapravo pomažu toj osobi da se spasi iz nesrećnog odnosa. I tako se gradi iluzija bliskosti i opravdanja.

Empatija prema partneru, bijes prema “uljezu”

Zanimljivo je to kako ljudi, iako povrijeđeni, često traže opravdanja za ponašanje partnera: bio je zbunjen, bio je usamljen, bio je zaveden. Na taj način, partner se stavlja u poziciju žrtve – nekog ko je “skrenuo s puta”, ali zaslužuje oprost. Ljubavnik, s druge strane, postaje oličenje zla, manipulator koji je “zaveo nevinog”.

Ova dinamika proizilazi iz emocionalne potrebe da se očuva veza, makar i u ranjenom obliku. Lakše je mrziti nekog trećeg nego priznati da je osoba koju volimo svjesno izabrala da nas povrijedi.

Preljuba je svjestan izbor – i odgovornost leži na onome ko vara

Važno je shvatiti: osoba koja je u vezi ili braku preuzima punu odgovornost za izdaju. Ljubavnica ili ljubavnik mogu imati moralnu krivicu, posebno ako su znali da je druga osoba zauzeta, ali ključna odluka o prevari dolazi od partnera.

To je izbor koji podrazumijeva laganje, skrivanje i kršenje zavjeta. To nije “greška” u trenutku slabosti – to je proces koji zahtijeva niz odluka koje idu protiv međusobnog povjerenja.

Pet surovih istina o preljubi koje vrijedi zapamtiti

1. Brak ili veza ne propadaju zbog ljubavnika, već zbog onog ko je u vezi i odlučuje da traži nešto sa strane. Taj izbor pokazuje nedostatak hrabrosti da se problemi rješavaju otvoreno i iskreno.
2. Ideja da je prevara “normalna” i “današnja realnost” samo je izgovor za emocionalnu nezrelost. Niko nije primoran da vara – postoje alternative poput iskrenog razgovora, terapije, pa čak i prekida veze.
3. Ako neko traži sreću izvan doma, umjesto da se bori za ono što ima – to govori više o njemu nego o vezi. Rješenje problema nije bijeg, već suočavanje s izazovima.
4. Zavjeti i obećanja nisu samo simbol – ona znače nešto. Ko ih svjesno pogazi, uništava ne samo povjerenje, već i cijeli svijet osobe koja je vjerovala.
5. Ljubavnici izdaju nepoznatu osobu, ali onaj ko vara izdaje najbližu osobu u svom životu. To je dublja rana i veća izdaja – jer povjerenje je dar, a izdaja dolazi od onih kojima najviše vjerujemo.