Caroline je prvi put zakoračila u svijet koji je oduvijek željela, svijet pun svjetala, zvuka i obećanja, ali ništa ju nije moglo pripremiti na ono što je čekalo u uredu bogatog starijeg muškarca, gdje je počela njezina nova životna epizoda.
Nekoliko dana ranije, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom Melissom, Caroline je stigla u New York. Oduvijek je maštala o životu na Broadwayu, o tome kako će jednom stati na pozornicu, iako je znala da je pred njom dug put. Morale su se snaći, pa je pronašla posao u agenciji za čišćenje kuća. Za Melissu je to bilo lakše, jer je ubrzo našla posao u prodavnici odjeće. No, za Caroline, čišćenje je bilo više od puke obaveze – bilo je to njezino smirujuće utočište, prilika da se opusti i, dok je bila sama, vježba pjevanje.
Iako je grad bio pun nepoznatih lica i neistraženih ulica, Caroline je osjećala da je konačno pronašla mjesto koje je oduvijek tražila. Međutim, prije nego što je kročila u svoj prvi zadatak, sjetila se majčine ljutnje. Helen, njezina majka, nikada nije podržavala njezine snove o Broadwayu. Uvijek joj je govorila da je to previše nerealno i opasno, da bi trebala ostati u Philadelphiji, raditi normalan posao i voditi miran život. Sjećanje na njezinu zabrinutost nije joj dopuštalo da potpuno uživa u slobodi koju je osjećala, ali znala je da je donijela ispravnu odluku.
Kada je prošla nekoliko dana u New Yorku i nije primila poziv od majke, pomislila je da bi se ta ljutnja mogla smiriti, barem kad Caroline postane zvijezda. Sada, dok je ulazila u kuću bogatog starca u kojoj je započela svoj prvi zadatak, sve je to bilo daleko od njezinih misli.
Kada je prvi put zakoračila u prostoriju, osjećala je toplinu i udobnost. Nije bilo previše neredno, jer je stariji muškarac o kojem su joj govorili bio jedini stanovnik. Započela je čišćenje kuhinje, a zatim se preselila u dnevni boravak. Kad je ušla u spavaću sobu, počela je obavljati posao, ali njezine oči nisu mogle odvratiti pogled s police. Na njoj je bila slika žene koja joj je bila neobično poznata. “Koga mi ovo podsjeća?”, pomislila je. Nije mogla vjerovati vlastitim očima – bila je to njezina majka, ali mladija, iz vremena koje je Caroline samo ponekad zamišljala.
Zastala je pred slikom, osjećajući kako joj srce počinje brže kucati. Što je majka radila u ovoj kući? Zašto je slika bila u vlasništvu stranog muškarca? Nije prošlo puno vremena prije nego što je čula korake. Stariji muškarac ušao je u sobu, a Caroline je osjetila kako joj se srce steže. On je bio visok, grube crte lica, sa sijedom kosom. Nasmiješio se, a Caroline je polako uputila pitanje koje ju je mučilo.
“Ko je ova žena?”, upitala je, pokazujući na sliku.
Muškarac je zastao i nakratko se namrštio. Zatim je spustio naočale i promatrao fotografiju. “Ah, to je Helen,” odgovorio je, “ona je bila ljubav mog života.”
Caroline je ostala šokirana. “Što joj se dogodilo?”, upitala je, a riječi su joj izlazile iz usta prije nego što ih je uspjela zaustaviti.
“Tragično je poginula u nesreći,” odgovorio je on, suočivši se s Caroline. “I bila je trudna. Nisam mogao ići na sahranu jer mi njezina majka nije dopuštala. Nakon toga, život mi je bio… pa, pomalo besmislen. Nikada nisam mogao krenuti dalje. Volim je i dalje. Nedostaje mi.”
Caroline je ostala bez riječi, osjećajući kako joj srce sve brže kuca. “Ona je bila… moja majka?”, pomislila je, potpuno zbunjena.
Nakon trenutka tišine, Caroline je, ne znajući što drugo reći, tiho izgovorila: “Ona toliko liči na moju majku. To je nevjerojatno.”
Richard, stariji muškarac, pogledao ju je iznenađeno. “Čekaj, tvoja majka se zove Helen?” upitao je, s iznenađenim pogledom.
Caroline je kimnula. “Da, odrasla sam u Philadelphiji,” odgovorila je, a tek tada je shvatila pravi značaj tih riječi. Ako je ovaj muškarac volio njezinu majku, možda je on zapravo… njezin otac?
Richard je iznenađeno stisnuo usne i pomislio na trenutak. “Ne… to nije moguće…” prošaptao je, dok je počeo brisati čelo rukom. “Mogu li dobiti broj tvoje majke?” upitao je naglo.
Caroline je, još uvijek zbunjena, dala broj telefona svoje majke. Richard je odmah pozvao Helen, a Caroline je stajala, osjećajući kako joj srce sve brže kuca. U nekoliko trenutaka, razgovor je bio naživo.
“Halo? Je li to ti, Caroline?”, čuo je glas njene majke s druge strane.
Richard je podigao pogled prema Caroline, ali je odlučio sam progovoriti. “Je li ovo Helen Geller?” upitao je.
Helen je na trenutak zastala. “Da. S kim razgovaram?”, upitala je.
Richard je duboko uzdahnuo. “Helen… to sam ja, Richard. Jesi li to stvarno ti?” Progovorio je, a njegov glas je postao emotivan.
Helen je reagirala iznenađeno. “Richard? To si ti? Pa, čekaj… kako je to moguće?” Glas joj je postao hladniji. “Mislila sam da si mrtav.”
Richard je objasnio što je znao o nesreći koja mu je oduzela ženu i nerođeno dijete. Govorio je o tome kako mu Helenina majka nije dozvolila da prisustvuje sahrani i nije mu dala nikakve informacije. Međutim, Helen nije imala pojma o njegovoj verziji priče.
“Majka mi je rekla da si ti odlučio otići i ostaviti me. Da ne želiš ništa sa mnom,” rekla je Helen, a Caroline je osjećala da je tlo nestalo pod njezinim nogama. “Ona mi je to rekla, i tako sam odgajala kćerku.”
Richard nije mogao vjerovati onome što je čuo. “Nisam je napustio. Nikada nisam otišao. Mislio sam o tebi svaki dan,” rekao je, a Caroline je bila u šoku od svega što je čula.
Helen je odjednom bila tiha. “Ne mogu vjerovati da mi je mama ovo učinila”, rekla je tiho. “Pa, sada je gotovo. Što da radim sad?”
“Ne znam. Ali moram ostati ovdje. Ne idem dok ne nastupim na Broadwayu,” rekla je Caroline, gledajući Richarda sa suzama u očima.
Helen je obećala da će doći u New York čim bude mogla. Caroline je s osmijehom pogledala Richarda, shvativši da se možda njezin život napokon promijenio. “Dakle… izgleda da si moj otac,” nasmiješila se. Richard se smijao, i tako su, nakon svih tih godina, konačno prekinuli tišinu.
Iako se sve činilo kao nevjerojatan splet slučajnosti, Caroline je znala jedno: život ima svoje načine da nas spoji. Nije bilo lako, ali jednom kad je pronašla svoje korijene, znala je da je sada spremna za bilo što što život donosi.
